Lamentacija jednog bicikliste

Bicikl je prijevozno sredstvo do kolodvora.. za otici u trgovinu.. za imati jer, eto, svi ga imaju. I onda ti se dogodi da netko kupi skupi bicikl. U tom trenutko sve iznad 1500 kn koliko je ’95. Koštao cantilever rog sa oversize tubingom. TO je bila zvijer . 18 kila čiste esencije. I onda ti 20 godina kasnije doleti brat s nekakvim CUBE-om…ogromni kotači… 27 brzina… košta 5000kn. Zvijer. Nema tu. Pa par mjeseci kasnije sa još skupljim CUBE-om. A ti i dalje pecaš ribe. Vraga se naganjat po šumi. No onda jednom… te ti malo leđa otkažu, pa više nemaš vremena za ribolov… Ajmo se mi prebaciti u bicikliste. Imam ja 1500kn u džepu i tražim. Njuškalo.. plavi oglasnik, facebook, arena, smib.. modra lasta.. nigdje ništa. No, jedne večeri uleti mi oglas među „ostali bicikli“. Međimurje, nakamura highlander. Full deore oprema.. skoro nevožen. Deore je zvijer. Nema jačeg. Naravno da ja to kupim i preporodim se. To leti. Ajmo mi u šumu. Torbica pod sic, na štangu, pod štangu, na volan. Nek se nađe. U lock za 260kn, rukavice za 160 na akciji.. ovo.. ono.. ma čuda. Nemreš bez toga u bicikliste. Ajmo u šumu. Gume na 4,5bara (jer tako piše na gumi) i na crnu goru. Naravno gurat gore. Prvi je put. Svaki prvi put treba gurati. Pa onda spust do planinarske. I to je to. Mrtav sam. Na pola spusta sa 65mm hodom vilice i 1,75 gumama na 4,5bara, po tucaniku… umro sam nekoliko puta u tih 70 metara nizbrdice. Dosta je .. idem doma. Pa za par dana opet. U lidlu akcija….googlaj kako od trekkinga napraviti MTB bike. Ne isplati se. Bezveze ti je to. Nakamura na oglas. Drugi dan je prodao i uzeo MTB. Pravi MTB. 100mm hoda, XT mjenjač, 2x pogon.. debele gume i to maxxis. Seli sve torbice gore, pa skidaj dole jer izgledaju bezveze. I to je to. Virus se učahurio i bolest razbuktala. 3 godine prošlo i 9 okvira zamijenio. I kotača, mjenjača, pogona… Pa usput pregrizao jezik i nabavio cestovnjaka, jer svi znamo, cestovnjaci su za curice. Čoeče kak to leti… brutala. Pa zamijeni kočnice/mjenjač jer nisu u tonu… I letiiii. A navodno mi mala rama. Što mala.. 120mm lula i offset štanga.. ide odlično. Do drugog tjedna.. tad dolazi nova rama.. XL… pa opet sve iznova . Biciklizam je bolest, ali manifestacija bolesti je nezamjenjiva. Od singletrackova u šumi, do spusteva. Guranja po 20cm blata i uspona di padaš na leđa. A tek na cesti.. dok letiš 40 na sat (na biciklu to izgleda ko 90) i prohujiš pored običnih smrtnika na njihovim malim biciklima… Najjači si. Činjenica da s vremenom shvatiš da 3 grama lakši mijenjač ne donosi 3 minute brže vrijeme, ali donosi xxx manje kuna u novčaniku. Kaj sad.. sve je to za ljude….

SHARE IT:

Leave a Reply

Please Login to comment
  Subscribe  
Notify of